Zlo je slobodni ljudski izbor!

Sve stvoreno ima svoju važnost i težinu, uzrok i cilj…I drvo koje na sinajskoj gori raste,koje zejtin daje i začin je onim koji jedu,..i na lađama se vozite..Mi s neba s mjerom kišu spustamo..(AL-Mu‘min)

U svakom djelu Stvoritelja prepoznajem nenadmašivu  kreativnost , splet boja, okolnosti, radnji . U svom osjećaju sam našla ljepotu kretanja misli. Gospodar nam je podario misao i njen niz.

Da bi insan imao mišljenje o jednoj stvari mora posjedovati informacije o njoj, koje dobiva preko sluha i vida. Nakon međusobne konsultacije informacija razum formira mišljenje koje je začinjeno licnom emocijom. Na koncu stav se izrazi putem govornog aparata, jezika.

Zemlja je prepuna tragova Stvaritelja , a savšenstvo Stvaritelja je svakako INSAN. Odatle je insan vjerovatno postao neiscrpan izvor izazova i za samog  insana. Nameće mi se misao, da covjek najradije primjećuje ili je mozda u stanju da primjeti samo bliske stvari sebi. Vjerovatno s tim u vezi je i hadis da je čovjek čovjeku ogledalo, međutim, da napomenem, koga vidimo u ogledalu, sebe ili ogledalo!?

Shodno k tomu  imamo insane koji pričaju o rađanju zore, o njenom bereketu, neki se pak intezivno bave razmišljanjem o cvijeću, dok su u isto vrijeme drugi zaokupljeni pojavom noći, njenoj tmini i slijepilu s jedne strane, a  zbilja i noć moze biti lijepa!!

Dakle, bezbroj je stvari , ali i perspektiva promatranja. Sve stvari su važne, dok perspektive  ne moraju biti. Prespektiva je odraz načina života jednog čovjeka, a da se stvari mogu posmatrati na različite načine vidimo i iz slijedećeg primjera. Neuropsihijatri čovjeka definiraju  kao zdravog ili bolesnog. Ovaj način posmatranja je poznat kao „Medicinski model“ posmatranja. To je zaista koristan i efektivan način promatranja. Medutim , imamo čovjeka radno obaveznog, porodičnog koji svaki dan podmetne nogu prijatelju da padne. Takvo njegovo djelo će na pocetku biti okarakterisano  kao ne smotrenost, ružno ponasnanje ili ..!? Ukoliko bi on to radio godinu dana, onda bi nakon različitih tretmana i posjeta neuropsihijatru konačno dobio bolovanje na poslu, a u njegovom zdravstvenom kartonu bi pisalo da nije pshički zdrava osoba. Takva dijagnoza ni ukom slucaju ne mora promjeniti niti ičim utjecati na njegovo daljnje ponašanje, samo što bi sad to mogao s pravom raditi jer on nije ZDRAV.

Drugi primjer. Pri rođenju djeteta oštećena mu je kičmena moždina i na taj način njegov mentalni sklop nije zdrav. Dijete raste . U prvim godinama je nemoćno, poznaje osmijeh i često ga koristi, lijepo je, ali nažalost nije ZDRAVO.

Onda se postavlja pitanje, da li je pravedno ova dva  insana podvesti pod istu definiciju. Prvi slučaj je stvar izbora punoljetene osobe razumom obdarene, a druga je stvar koja ni u kom slučaju nije vezana za slobodan izbor djeteta, naprotiv, niko ga nije ni obavjestio da će se takvo roditi. Moja namjera nije da ovim dovedem u pitanje medicinski model,  ali u nekim slučajevima specifičnost situacije nalaze da potražimo neki drugi model ili adekvatan ugao za promatranje. Razlika u ova dva primjera je slobodan izbor. Covjek je ono sto želi da bude,  unatoč sto nam se nekad ne sviđa ko smo i što smo postali. Taj nesporazum u onome sto želimo i onome sto smo postali nastaje usljed zamjene kontrole nad tjelom, prohtijevi zamjenjuju funkciju razuma, a time i dolazak informacija putem sluha , vida kao i načina života. Uzrocima ovakvih stanja nažalost psiholigija, niti neuropsihijatrija ne posvećuju dovoljno pažnje. Ovaj fenomen je pomalo prepušten slučajnosti eventualno se veže za opsjednutost duhovno nevidljivim bićima.

Zapravo rijec je o fenomenu ponašanja koje neki ljudi posjeduju, a zove se ZLO. Ova pojava  je prezentna u svim generacijama tokom historije čovječanstva. Svjedoče je slucaj Habila i Kabila koji su uzrokom ljubomore postali otvoreni neprijatelji, slučaj Jusufove braće či  je sebeb bio zavist i ljubomora  zbog očeve pažnje ukazane Jusufu , ubistvo Isa, Faraon iz Musaova vakta i mnogi drugi. Ono sto je čudno jeste činjenica da joj nauka današnjice nije posvetila ni toliko pažnje da je definira. Pojave i fenomeni koji nemaju imena oni ne „postoje“, iako njeni udarci i dalje bole.

Ljudi ispunjeni zlom su uglavnom destruktivni, pricaju o zlu sa gađenjem, a sve sto je lijepo pripisuju sebi. Oni lažu! „Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad nocu smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan..“An-Nisa“.

“Zlodjela zlih ljudi se ne izvršavaju direktno, već indirektno i dio su procesa njihovog zataškavanja. Zlo ne potiče iz odsustva krivice vec iz napora da se od nje pobjegne.“ (M. Skot Pek). Zli ljudi se prepoznaju i po upornosti,  izrazitom voljom i ustrajnosti  u branjenju svog mišljenja. Oni su u raspravi gordi i vole širiti loše vijesti. Najčešće su skriveni iza dugih uglađenih rečenica, pretjeranim osmjehom ,a posljedica je  ličnog nezadovojstva. Zli ljudi su opčinjeni sobom i ostvarivanjem  ličnih interesa. Svaki ubica nije zao, ali ni svaka majka nije dobra “…nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se moze dogoditi samo nehotice”. (An-Nisa).

Zlim osobama najbolje ćemo pomoći ako ih suočimo sa definicijom njihovog stanja. Zlo je izliječivo.“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha, naći ce da Allah prašta i da je Milostiv“.(An-Nisa)

Zlo je rezultat začete neistinite misli utemeljene na pogrešnom viđenju neke stvari. Pogrešno viđenje je došlo usljed oštećenja dva najvažnija instrumenta za unošenje informacija u organizam sluha i vida, a tome je uzrok „nezdrav“ život.

Da bi se zlo izliječilo insani moraju što prije i što kvalitetnije promijeniti način života, uzimati više vitamina za sluh(istinu slušati)i za vid(istinu gledati),  uz apstinenciju od govora i hrane, post je takođe prioritetan.Takvo liječenje zahtijeva izuzetno puno snage, volje i sabura. Sva manja dodatna oboljenja kao što su zavist i ljubomra takode će se ovim putem inšallah izliječiti.

Već su spašeni (već su uspjeli) vjernici, oni koji namaz skrušeno obavljaju, I oni koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju“. (Al-Mumin).

Nemojte posustati u traženju neprijatelja, ako vi trpite bol , trpe i oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju, a Allah sve zna i mudar je“. (an-Nisa).

Poslanik, s.a.v.s, je jedne prilike upitao : »Znate li ko će biti najveća bijeda na Sudnjem danu ? Ashabi su odgovorili : »Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju ! Poslanik zatim reče : »Najveca bijeda na Sudnjem danu ce biti onaj ko dodje na obračun, pa se kaže : »Ovoga je uvrijedio, ovoga opsovao, ovoga udario, ovoga potvorio », pa svakome počne vraćati njegov hakk, tako sto će im davati svoja dobra djela, a kad nestane dobrih djela, onda će preuzimati njihova loša djela, sve dok im ne vrati njihove hakkove » !

Zineta Subašić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*