Velikan naše povijesti: Hz. Omer

omer1Jedva sam se usudio pisati o Omeru. Kad bi Omer isao putem, sejtan ne bi imao hrabrosti da ga susretne, vec bi zaokruzio. Aman ja Rabbi. Za njega je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Kad bi iza mene bio poslanik, bio bi Omer“! Koliko puta sam razmisljao o momentu kad Resul, s.a.v.s, sjedi sa zenama i odgovara na njihova pitanja, dok se one sale i smiju, neko ulijece u kucu i najavljuje dolazak Omera, one skacu na noge i nestaju iz kuce. „Bjezimo, eto Omera“!!

KO JE USTVARI OMER?

Ni u jednom periodu svoga postojanja Islamska drzava nije ostvarila toliko uspjeha i napretka, kao u vrijeme drugog khalife Omera b. el-Khattaba. Omera koji je u svojoj licnosti sjedinio sve karakterne crte cestitosti, dobrote, odlucnosti, samilosti, pravednosti, harizme i skromnosti, cvrstine, energicnosti i spremnosti na odricanje.

Vladao je deset godina kao khalifa i uspio osnovati najjacu imperiju koju je historija poznavala. Poslije pada dvije tadasnje velesile Perzije i Vizantije, nastala je drzava islama, koja se prostirala od Perzije i granica Kine na Istoku, zatim preko Egipta i Afrike na Zapadu i od Kaspijskog mora do Sudana i Jemena na Jugu. Omer je uspio od dojucerasnjih beduinskih zaracenih plemena izgraditi narod i vojsku, koja je srusila dvije tadasnje velesile kao kule od karata. Od arapskih pustinjskih plemena koja su zapocinjala medjusobne ratove zbog najsitnijih razloga i povoda, uvjek naelektrisanih plemenskim fanatizmom i zadojenih paganskim obicajima. Najednom ti beduini staju pod okrilje dini islama, zajedno i cvrsto uvezani uzetom islamskog bratstva i vjernicke ljubavi, ostvarujuci takav uspjeh kakav nadilazi ljudsku mastu i koji granici sa iluzijama. Allah najbolje zna da li bi to moglo, bez ovog ljudskog genija, Allahova dara Ummetu, koji je odlucno i hrabro sa jasnim ciljem nosio zastavu islama, prekrivsi njome gotovo citav dunjaluk.

Omerovo porijeklo i mladost

Omer b. el-Khattab b. Nefil b. Abdul uzza b. Rebbah b. Abdullah b. Kart b. Rezah b. Addijj, r, a, je rodjen i odrastao u Mekki. Njegov otac el-Khattab je bio poznat po svojoj robusnosti i cvrstini drzanja. Bio je izuzetno mudar, pronicljiv, zbog svoje hrabrosti i sposobnosti uzivao je veliki ugled u svome narodu. Obzirom da je bio vrlo vjest konjanik i ratnik, ucestvovao je u mnogim borbama, a mnoge je licno predvodio i uglavnom dobijao.

El-Khattab je zenio nekoliko zena i izrodio mnogo sinova. Omer, r.a, je imao djetinjstvo kakvo nisu imali mnogi sinovi iz plemena Kurejs. Naucio je citati i pisati, sto je moglo jos samo sedamnaest osoba u citavom Kurejsu. Kao mladic, Omer je cuvao deve svoga oca, sto mu je pruzilo priliku za bavljenje raznim vjestinama. Allah ga je obdario snaznim i korpulentnim tijelom, tako da je bio izvanredan u borilackim vjestinama, jahanju konja i strijeljastvu. Prije islama, kao i sva omladina, Omer je volio boemski i lagodan zivot. Od oca je naslijedio sklonost ka visezenstvu, tako da je u zivotu ozenio devet zena, koje su mu izrodile dvanaestoro djece, osam sinova i cetiri kceri. Nije bio posebno imucan. Bio je poznat po cvrstini karaktera i tvrdoglavosti, da bi gotovo fanaticki uvazavao samo svoje misljenje, ne prihvatajuci bilo kakvu diskusiju o tome.

Kada je doslo do pojave islama i kad se misija tewhida pocela naglo siritti i osvajati ljudska srca, u sirku i kufru ogrezle Mekelije su zapocele ostru kampanju protiv islama i muslimana, nastojeci tu da’wu zaustaviti. Najzesci u tome bio je Omer b. el-Khattab. Poslanik, s.a.v.s, njegovi ashabi i svi muslimani su u Omeru imali najveceg i najokrutnijeg neprijatelja.

Omerov prelazak na islam

Omerovo neprijateljstvo prema Poslaniku, islamu i muslimanima trajalo je sve do prve hidzre muslimana u Abesiniju, kada je Omer poceo u sebi osjecati izvjesnu tugu i sramotu zbog rastanka sa dijelom svoga naroda, koji eto mora napustiti svoju domovinu i traziti utociste u tudjini. Omera je dakle boljelo naruseno jedinstvo naroda, pa je njegova odlucnost da zavrsi sa Muhammedom i njegovom novom vjerom, dostigla vrhunac.

Isukao je sablju i krenuo prema Erkamovoj kuci u kojoj se Muhammed, s.a.v.s, sastajao sa svojim ashabima. Dok je sav usplahiren zurio, na putu ga je susreo covjek iz plemena Beni Zehra, koji ga je zacudjeno upitao:”Kuda si namjerio Omere”?

“Idem da ubijem Muhammeda”! Da bi ga zadrzao i makar malo ohladio, covjek mu rece:“Bolje bi ti bilo da dovedes ured svoju celjad”. Zatim ga je obavijestio o prelasku na islam njegove sestre Fatime b. El-Khattab i njenog muža Seida b. Zejda b. Omera. Kad to ču, Omer požuri njihovoj kuća, a tamo je s njima bio Khabbab b. el-Ert, koji ih je poučavao učenju sure Taha. Kad su začuli njegov glas, Khabbab se sakrio, a Fatima je sklonila sahifu. Omer je ušao sav razjaren, udarivši Seida, a svoju sestru je snažno udario po licu, tako da je sahifa ispala. On je uzeo sahifu i počeo čitati. Za nekoliko trenutaka njegovo srce je počelo omekšavati i on zatraži susret sa Poslanikom, s.a.v.s. Pet ajeta sure Taha! Koliko je puta mi proučimo? Kakav trag ostavi? Desi li se šta?

Kada je došao pred Poslanikov šator, ljudi su se prestravili, a Hamza im reče:”Neboj te se! Ako je došao sa hajrom, dobro nam došao, a ako je došao sa zlim, pustite ga meni”! Allahu ekber! Poslanik je izašao pred njega, uhvatio ga za odjeću na prsima i rekao mu:”Omere, hoćeš li prestati ili želiš da te Allah ponizi kao što je ponizio el-Welid b. el-Mugireta”?! Omer tada odgovori:”Allahov poslaniče, ja sam došao da vjerujem u Allaha i Njegova poslanika i u ono što je Allah objavio”! Muslimani su ushićeno iz sveg glasa izgovarali tekbire  i radovali se. Omer, r.a. zatim upita Resula:“Allahov poslaniče, je li s nama istina i ako umremo i ako živimo“? “Jeste, odgovori Poslanik. “Omer ponovo upita:”Pa zašto se onda krijemo”?! Nakon toga muslimani izađoše na Siffin u tamošnji mesdžid i kad to vidješe Kurejšije, zadobiše udarac najteži do tada. Bilo je to ustvari prvo pojavljivanje muslimani pred mušricima. Tada i zbog toga je Muhammed, s.a.v.s, Omera nazvao “el-Faruk”.

Hidžra u Medinu

Prelazak Omera el-Faruka na  islam dogodio se  u zul hidždžetu, šeste godine poslanstva. Tada je imao dvadeset šest godina. Bio je otprilike četrdeseti musliman po redu. U islam je sa sobom ponio šovinizam kojim se žestoko borio protiv islama i muslimana prije nego je postao musliman. Bilo mu je jako stalo da se vijest o njegovom prelasku na islam proširi u čitavom Kurejšu. Kad su to saznale Kurjšije, postali su još žešći neprijatelji islamu i muslimanima. Napadi na muslimane su bili toliko žestoki da su morali napuštati Mekku i bježati prema Medini, spašavajući svoje vjrovanje od mušrika. Uglavnom su Mekku napuštali tajno, međutim, kad je Omer htio učiniti hidžru u Medinu, opasao je sablju, obavio sedam puta tavaf oko Kabe, obavio namaz kod Mekama i obratio se mušricima iz sveg glasa:”Ko hoće da ražalosti majku, osiroti dijete ili žena da mu hudovica ostane, neka mi stane na put u ovoj dolini”! Po dolasku u Medinu Poslanik, s.a.v.s, je izvršio bratimljenje između Omera i Utbana b. Malika, a neki kažu Muaza b. Afra-a. Omerov život u Medini bio je uveliko različit od onoga u Mekki. Tada su se počele javljati nove vrijednosti, osobine i karakteristike u ličnosti Omera. Njegova  uloga u svim javnim segmentima Medine postala je itekako vidljiva.

Odraz Kur’ana kroz misao Omera

Ono što je karakterisalo Omera, r.a, bio je snažan iman, nepokolebljivost, odlučnost, oštra ljubomora za islam i izuzetna hrabrost u borbi za istinu, s jedne, kao i zdrav razum, mudrost i oštroumnost, s druge strane. O tim njegovim karakteristikama najbolje govori podudarnost Kur'ana i njegova mišljenja u nekim slučajevima od kojih su najupečatljiviji:

–          Kada se obratio poslaniku, s.a.v.s, riječima:»Allahov poslaniče, mogli bismo od «Mekami Ibrahima» napraviti musallu (mjesto obavljanja namaza)»! Nakon toga je objavljen ajet:»wettekhizu min mekami Ibrahime musalla»(el-Bekare, 125).

–          Kad se obratio Poslaniku:»Allahov poslaniče, kod tebe dolaze i čestiti i pokvareni ljudi, kako bi bilo da narediš svojim ženama da se pokriju»?! Tada je objavljen 53. ajet sure el-Ahzab koji govori o hidžabu:»… i kada od njih nešto tražite, tražite to iza hidžaba (zastora)».

–          Kad se obratio poslanikovim ženama rekavši im:»Možda će Allah njemu, ako vas otpusti, podariti bolje žene od vas». Tada upravo tako biva objavljen 5. ajet sure et-Tahrim.

–          Ta podudarnost Kur ana i Omerova mišljenja u ovim slučajevima navela je Poslanika da kaže:»Allah je spustio istinu preko Omerova srca i jezika.

Prenosi se od Ibnu Omera da je rekao:»Kad god bi došla neka stvar i o njoj govorili ljudi i Omer, uvjek bi bilo onako kako je rekao Omer, r.a.».

El-Faruk – khalifa muslimana

Nakon što je Poslanik, s.a.v.s, preselio  na akhiret, khilafet muslimana je preuzeo Ebu Bekr es-Siddik, a Omer je bio njegov vjerni vezir i pouzdani savjetnik. Preuzimajući sudstvo na svoju odgovornost i vršeći tu službu na najbolji mogući način, on je u mnogome olakšao Ebu Bekru. Iza Omerove energičnosti i korpulentnosti krila se velika suptilnost, emocionalnost i milost. Ta Omerova žestina, energičnost i korpulentnost bili su ustvari zastor iza koga se nazirao pravi talas osjećaja humanosti i velikih ljudskih vrlina, koje baš nisu bile svojstvene velikm ljudima, posebno vođama. Taj omotač kojim je Omer bio obavijen, postepeno je počeo nestajati, poslije preuzimanja khilafeta muslimana, nakon preseljenja Ebu Bekra.

Omerovo suočavanje sa vanjskim opasnostima

Dan nakon preseljenja Ebu Bekra, Omer je proglašen khalifom muslimana. Bilo je to 22. džumadel akhireta, 13. godine po hidžri ili 23. avgusta 632. god.

Od prvog momenta novi khalifa se počeo suočavati sa teškoćama i izazovima.  Jedan od tih izazova bio je napad na muslimansku vojsku u Šamu. Omer je odmah poslao vojsku u Irak pod vođstvom Ebu Ubejdeta b. Mes'uda et-Thekafija, koji je nesmotreno, ishitreno i bez strateškog plana, ušao u sukob sa persijskom vojskom, ne osvrćući se na mišljenja svojih komandanata, koji su ga upozoravali na opasnost prelaska preko mosta na rijeci Eufrat. Smatrali su da je pametnije pustiti persijance da oni prijeđu preko rijeke, jer je položaj muslimanske vojske zapadno od rijeke mnogo povoljniji, tako kad se ukaže nadmoć lakše će biti preko rijeke preći. Međutim, Ebu Ubejde nije uvažio to njihovo mišljenje, tako da je to bio razlog poraza muslimana u «Bici kod mosta», u kojoj je poginulo četiri hiljade muslimana i sam Ebu Ubejde.

Islamska osvajanja u vrijeme Omerova khilafeta

Poslije poraza muslimanske vojske u bici «Kod mosta» el-Musni b. El-Harise je počeo vraćati moral i pouzdanje kod muslimana, nastojeći izbrisati i najmanji trag i ružnu pomisao nastalu usljed poraza. Radio je na planu namamljivanja persijske vojske na prelazak preko rijeke. Obzirom da ih je ponijela pobjeda nad muslimanskom vojskom «Kod mosta», persijanci su nasjeli na varku, tako da ih je el-Musni iznenadio sa svojom dobro pripremljenom vojskom, nanijevši im težak poraz u bici na obali rijek el-Buwejb.

Vijest o uspjehu muslimanske vojske je vrlo brzo stigla do el-Faruka u  Medinu, koji je i sam poželio krenuti u borbu protiv persijske vojske, ali su ga njegovi ashabi odgovorili od te namjere savjetujući mu da odredi nekoga drugog kao zapovjednika njegove vojske. Predložili su mu da imenuje Sa'd b. Ebi Wekkasa. Omer ga je imenovao, a on se na čelu svoje vojske usmjerio ka Šamu, prema mjestu el-Kadisijji, gdje se bila ulogorila muslimanska vojska.

Sa’ d je persijskom vladaru odaslao jednu delegaciju, sa zadatkom da mu ponude islam i da ostane na vlasti, ako to ne želi, onda da plaća džizju ili mu je rat neizbježan.

Persijski vladar je punudu odbio i prema delegaciji se ponio krajnje drsko, tako da je rat bio neizbježan. Dvije strane su zaratile, a borba je trajala četiri dana, nakon čega su muslimani kod el-Kadisijje nanijeli težak poraz perzijancima. U borbi je ubijen Rustem, jedan od značajnih komandanata persijske vojske. Ova bitka se ubraja u najznačajnije u historiji islama. Nakon dugo vremena Irak je oslobođen persijske dominacije i ponovo vraćen u sastav islamskog khilafeta. Ova pobjeda je muslimanima otvorila vrata novih osvajanja.

Namaz zahvalnosti u dvorima Kisre

Pobjedom nad persijancima u bitci kod el-Kadisijje, pred muslimanima je otvoren put prema el-Medainu, prijestonici Persije, tako da su muslimani požurili sa prelaskom preko rijeke Didžle i zauzeli prijestonicu, a persijski kralj je pobjegao. Sa'd b. Ebi Wekkas je trijumfalno ušao «Bijeli dvorac» i u njemu obavio namaz zahvalnosti na pobjedi koju je Allah podario muslimanima i njemu. Potom je Sa'd poslao radosnu vijest Omeru o toj blistavoj pobjedi i opremio mu zarobljeni plijen.

Kad je persijski kralj napustio el-Medain, usmjerio se prema Nehavandu, gdje je sakupio vojsku od dvije stotine hiljada, kako bi se suprostavio muslimanskoj vojsci.

Kad je za to Omer saznao, konsultovao je svoje ashabe, koji su mu savjetovali da preduhitri persijance sa napadom. Omer je prihvatio savjet i opremio vojsku od četrdeset hiljada pod vođstvom en-Nu mana b. Mukrina, koja se usmjerila prema Nehavandu. Tamo je započela velika bitka u kojoj su opet trijumfovali muslimani i persijancima nanijeli težak poraz. Ta je pobjeda, zbog svoga značaja, kasnije nazvana «Fethul futuh».

Oslobođenje Egipta

Granice islamske imperije u vrijeme khilafeta Omera, r.a, sve su se više proširivale, pogotovu poslije debakla persijske imperije kod el-Kadisijje i Nehavanda.  Prvo su osvojeni Šam i Palestina, a potom se muslimanska vojska usmjerila zapadno prema Africi, gdje je Amr b. El-As sa četiri hiljade vojnika osvojio Egipat, ušavši u el-Ariš bez borbe. Potom su zaredom pali el-Ferma, i Bilbis koji su bili pod vizantijskom zaštitom. Njihova vojska pod komandom Artobona je brzo poražena, a Babilon prvo opkoljen i izolovan, a potom osvojen. Zatim je na red došla Aleksandrija, a nakon dvije godine čitav Egipat je bio već u sastavu velike Islamske imperije.

Osvojenje Egipta je bilo vrlo lahko i bez velikih žrtava, tim prije što se njegovo stanovništvo, Kopti prije svega, uopšte nije suprostavljalo muslimanskoj vojsci. Čak šta više, Kopti su muslimane dočekali kao oslobodioce od vizantijske diktature i  zuluma, pružajući muslimanskoj vojsci svaku vrstu pomoći i saradnje. Dugo vremena su Kopti stenjali pod jarmom vizantijskog zuluma, zlostavljanja i teških poreskih dadžbina.

Omer – «emirul mu minin»

Omer b. El-Khattab je bio živi primjer vladara koji je u svakom momentu bio duboko svjestan svoje odgovornosti pred Allahom i pred svojim narodom. Rijedak primjer skromnosti i pobožnosti, sa dubokim osjećajem težine odgovornosti upravljanja i vođenja noaroda. Noću bi obilazio i posmatrao stanje svoga naroda, pružajući pomoć onima kojima je potrebna. O tome govore vrlo dirljiva kazivanja. Jedne je prilike u Medini naišao pored jednog šatora i začuo jecanje i plač, a pored šatora je sjedio bespomoćan čovjek. On mu je prišao i upitao o čemu se radi, a čovjek mu ispriča kako je došao iz pustinje sa ženom koje se trenutno porađa u šatoru i kako nema niko da joj pomogne. Omer je odmah otišao do kuće i pitao svoju ženu Ummu Kulthum b. Ali, da li želi postići nagradu koju Allah nudi u ovome času. Kad je saznala o čemu se radi, Ummu Kulthum je požurila da pomogne ženi, a Omer je ložio vatru. Čovjek je zapanjeno posmatrao, jer ga nije ni poznavao. Kad je žena rodila, Ummu Kulthum je pozvala Omera i rekla mu da obraduje oca umilnim dječakom, a ovaj se čudom čudio, govoreći «inna lillahi we inna ilejhi radžiun»!

Omer je pripremio nešto hrane dodavao svojoj ženi da nahrani porodilju, a zatim ponudio jelo izgladnjelom i iscrpljenom čovjeku, govoreći mu:»Jedi, Allah ti se smilovao, čitavu noć nisi spavao»!

Omera nije zanimao imetak muslimana. Njegove i potrebe njegove porodice nisu prelazile vrijednost od dva dirhema, u vrijeme kad mu je pristizalo toliko poreskog imetka i zekata, da ga nije mogao izbrojati. Sve bi to Omer dijelio siromašnim muslimanima, ne ostavljajući za sebe gotovo ništa.

Poznate su njegove riječi:»Ja sam Allahovom imetku dao karakter jetimskog imetka, ako mi nije trebalo ne bih ni uzimao, a ako bi mi trebalo, uzimao bih na najpravedniji način»!

Jednom se popeo na minber i počeo se previjati od bolova u stomaku, pa su mu savjetovali da koristi med koga ima u državnom magacinu, a on se prisutnima obratio rekavši:»Ako mi vi dozvolite, ja ću ga uzeti, a ako se ne slažete, onda mi je to haram»! Naravno svi su se složili.

Omerova pravednost i pobožnost

Omerova svijest je bila uvjek pod osjećajem odgovrnosti pred Allahom za sebe, svoje saradnike i čitav ummet. Teret odgovornosti je osjećao čak i za životinje, govoreći:»Tako mi Allaha, kad bi koza povrijedila nogu na obalama Eufrata, ja bih osjećao odgovornost pred Allahom, zašto joj nisam osigurao put»!

Kada bi Omer slao radnika da sakuplja zekat, najprije bi popisao njegovu imovinu, a po povratku i obavljenom zadatku vršio bi ponovni pregled i inventuru i tako spriječavao pojavu korupcije i zloupotrebu položaja.

Njegov izbor službenika za određene zadatke je bio izuzetno precizan i odgovoran, jer je sebe smatrao saučesnikom u njihovoj službi.

Kada bi rješavao spor među ljudima, sjeo bi na koljena i skrušeno se obraćao Allahu:»Allahu, molim te da mi pomogneš u rješavanju njihova spora, jer svaki me od njih može okrenuti protiv moga dina»!

Koliko je bio odlučan i energičan u uspostavljanju pravednosti, govori primjer kada se oštro okomio na svoga namjesnika u Egiptu Amra b. El-Asa i zaprijetio mu skidanjem s položaja zato što, kad je vršio kažnjavanje Abdurrahmana b. Omera za konzumiranje alkohola, nije to učinio pred očima javnosti! Naredio je da mu dovedu Abdurrahmana, koji je ionako bio iznemogao od batinjanja, da bi nad njim izvršio kaznu po drugi put, ali ovaj put javno pred narodom. Nije pomogla ni intervencija nekih ashaba, ni iznemogli vapaji Abdurrahmana. Kaznio ga je i zatvorio, da bi za kratko vrijeme usljed bolesti umro.

Omerova administrativna i civilizacijska dostignuća

Ta dostignuća iz vremena Omera su brojna. Najvažnija su početak hidžretskog računanja vremena, uspostava divana po uzoru na persijance, uspostava državne blagajne, izgradnja novih naselja i gradova, renoviranje i proširenje Poslanikovoga mesdžida u Medini u čiji je sastav uključio kuću el-Abbasa b. Abdul Muttaliba, zatim Omer je prvi uspostavio plaćanje džizje za štićenike u islamskoj državi, oslobodivši žene, djecu i starije osobe tih obaveza. Visina džizje je iznosila četrdeset osam dirhema za imućne, dvadeset četiri dirhema za osobe srednjeg imovinskog stanja i dvanaest dirhema za siromašnije.

Na listi šehida

U zoru, kad sabah diše, 26. zul hidžeta 33. godine po hidžri ili 3. novembra, 644. godine po Isau, dok je po običaju, predvodio muslimane u namazu, prikrao mu se između saffova medžusija Ebu Lu'lue i zabio otrovni nož u khalifino tijelo. Pao je kao pokošen, a krv je šikljala iz njegovog snažnog mubarek tijela. I prije nego su ga ashabi uhvatili, ubica je istim krvavim nožem i sebi dohakao, odnijevši sa sobom tajnu svog poganog motiva o ubistvu.

Sa abdestom, u namazu, u mihrabu Allahova poslanika, u rewdi, jednoj od dunjalučkih džennetskih bašči, između poslanikova kabura i časnog minbera, postao je šehid. Omer b. el – Khattab. Možemo postavljati mnoštvo pitanja, ali tako Allah časti svoje robove koje On odabere. Kad upitaš kako se to moglo dogoditi između stotine muslimana, ito vladaru poput Omera, ito od kafirske ruke, Allah će ti reći:»Lejse leke minel emri šej'un»! (Alu Imran, 158. ajet). Nemaš ti s tim ništa!

Od Enesa, r.a, se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, bio na Uhudu sa Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom i kad je u jednom momentu Uhud zadrhtao, Poslanik udari nogom od zemlju Uhuda i reče:»Smiri se Uhude, na tebi je Poslanik, es-Siddik i dva šehida».

Sei'd b. el-Musejjeb prenosi da je Omer jedne prilike, neposredno pred edžel podigao ruke i govorio:»Allahu ja sam ostario, moja snaga nestaje, a moj se ummet širi, zato Te molim da me uzmeš prije nego zanemarim i upropastim odgovornost i obaveze»!

U stanju kakvom je bio Omer zatraži od sina Abdullaha da ga podigne da obavi namaz, a Abdullah, želeći da mu olakša reče:»Oče, pa ti krvariš i nemoćan si»! Omer mu na to odgovori:»A šta ću reći Allahu, ako mi namaz prođe»!? Allahu ekber! A šta ćemo reći mi za naše namaze. I obavljene a prazne i neobavljene iz nemarnosti?!

I dok je čekao vakti sat, pitao je:»Jesu li ljudi klanjali»?! «Jesu li ljudi klanjali»?!

Jesu Omere, klanjali su, a Abdurrahman b. Awf je predvodio džemat, učeći dvije najkraće sure, iako je to bio strašan događaj! Nisu izostavili namaz.

I dok je još mogao zamolio je sina Abdullaha da upita h. Aišu, kći Ebu Bekrovu i Poslanikovu ženu, da li će dozvoliti da ga ukopaju pored Ebu Bekra i Poslanika, a on odgovora:»Tako mi Allaha, najviše sam željela naći smiraj pored oca i muža, ali kad je Omer u pitanju, neka mu je hajirli»!

Presretan zbog toga, zamoli ponovo Abdullaha da je isto upita ponovo kad preseli, jer se boji da je na to pristala radi njegova hatra dok je živ, ali Aiša, r.a,  je ostala dosljedna. Poslije Omerova ukopa pored Poslanika i Ebu Bekra nikad nije skinula hidžab u svojoj sobi i kad su je upitali za to, odgovorila je:»Poslanik mi je muž, Ebu Bekr otac, ali me je stid Omera»!

1 mišljenje za “Velikan naše povijesti: Hz. Omer

  1. Barek Allah fik, zaista lijep i informativan tekst. Mnogo toga se zna ali najbitnije je sakupljeno u ovom tekstu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*