Ceznja za (odrzivim) povratkom

I u mekkanskom haremu imam svoje najdraze mjesto. Ja ga zovem “Osmanlijska loza”. To je prvi red malih simpaticnih kubbeta ciji su vrhovi makar jedan metar nizi od ravnog krova Ka'be. Iz postovanja prema ovoj naodabranijoj i na Zemlji prvoj postavljenoj Allahovoj kuci, Osmanlije nisu htjeli graditi u visinu vece zgrade.
Sa ovog mjesta imam najljepsi pogled na Ka'bu, jasno vidim hadzerul esved i jemenski cosak, sjedim naslonjen na jedan stub, a na dohvat ruke su mi uredno slozeni i lijepo poredani mushafi, velike posude sa hladnim zemzemom i moja najomiljenija vrsta hurmi koje sam ponio sa sobom. Sjedim na debelom i udobnom tepihu na kojem sam, prilikom mog prvog ulaska u harem, od umora tako duboko zaspao, da nikad ljepsi i ugodniji san u zivotu nisam imao. Tada sam zavolio ove tepihe i ovo mjesto. Svi moji kasniji dolasci vezani su za njega.
U haremu vlada neki poseban zvuk. Neko zujanje poput pcela u kosnici, lupanje buradi zemzema, sustanje kesa, a u daljini zvukovi snaznih i velikih masina. Tu se odvija jedan buran zivot natopljen ibadetima. Ne znam da negdje na svijetu ima toliko ljudi svakoga dana na jednom mjestu.

Mekanski harem je veliko gradiliste pa je s toga velika guzva u njemu. Ovaj put smo, kao nikad prije, tako brzo i ugodno stigli iz Medine u Mekku. Priblizavanje hotelu trajalo je dosta dugo, pa su curile posljednje kapi strpljenja mojih saputnika, a ja sam razmisljao o onima kojima je ovo prvi susret sa Ka'bom uzivo. Mogu misliti kako su ushiceni, radoznali, nestrpljivi i napeti u sebi. Moglo se to ustvari i vidjeti na njima. Harem smo obisli gotovo sa svih strana, mogli smo vidjeti velike, lijepe i jako osvjetljene munare, ogromne zgrade, visoke nebodere, medju kojima je dominirao onaj sa velikim satom prjecnika 45 metara. Ka'bu nismo mogli vidjeti sve dok nismo usli u harem i zapoceli obavljati umru. U prvi mah bio sam pun nezadovoljstva i zelje da kritikujem sve one koji zaklonise Ka'bu. Hoce da sjede gore visoko, na, Allah zna kojem spratu, u udobnim i debelim i raskosnim foteljama i odozgo gledaju na tu zemaljsku ljepoticu i zemljin najljepsi ukras i tako umiruju svoju savjest. Kamo srece da na jedan kilometar od Ka'be nema nista, osim ono sto je najpotrebnije hodocasnicima. Neka mi imamo tako veliki sat, da se ne upotrebljava fraza “prema Grinicu i Big Benu”, vec “prema mekanskom racunanju vremena”. Ta to je nasa kibla, nas orjentir u zivotu, dio naseg islamskoga identiteta, ali zar nije mogao biti malo dalje!? Kazu kad je Allah postavljao brda u i okolini Mekke, Saffa i Merva su “ugrabile” mjesto u blizini Ka'be, zatim Kubejs, a Arafat je “sutio i snebiva se”, pa ga je Gospodar upitao zasto suti, a Arefat odgovori da ga je stid nesto zahtijevati, na sto Allah rece:”E kad je tako, onda cu te pocasiti tako da ce hadz hodocasnika zavisiti od boravka na tebi”!
U Mekku smo dosli iz pravca Medine, koji je suprotan pravac Poslanikove hidzre. U ovome pravcu Poslanik i ashabi su imali dva izuzetno vazna i znacajna putovanja. Prvo putovanje je bilo seste godine po hidzri kad su pokusali obaviti Umru, zijaretiti Mekku, Ka'bu, obaviti tavaf i naravno, posjetiti svoj rodni grad i preostalu rodbinu u njemu. Medjutim, Kurejs je vodio strogo racuna da se prognanici vise nikad ne vrate u Mekku, kako bi imao neprikosnovenu vlast i upravu u njoj. Kurejsije su slali svoje obavjestajce da izvide u kakvom se stanju nalaze muslimani, sta namjeravaju i sa cim raspolazu. Kad bi Muhammedu dozvolili povratak u Mekku, bio bi narusen ugled plemena, a vlast nad Mekkom bi dosla u pitanje i bio bi to pocetak jedne nove situacije, zato su porucili da ni pod koju cijenu nece dozvoliti ulazak Muhammedu i njegovim sljedbenicima u obaj casni grad i u njemu casni hram.
S druge strane Poslaniku je bilo vazno Kurejsu staviti do znanja da je to i njegov grad koga se nikad ne zeli odreci. S toga je poslao h. Osmana kao izaslanika da prenese njegovu poruku kako ne zeli sukob, vec obaviti zijaret rodnom gradu, Ka'bi, rodbini i da sa sobom nose samo putnicko naoruzanje. Opis klime medju ashabima i njihovom odnosu prema Poslaniku, koji su u svojim izvjestajima prikazivale obavjestajne sluzbe, ulio je veliku dozu straha i zabrinutosti medju vodnjama Kurejsa, pogotovu kad se pronijela vjest da je Poslanikov izaslanik h. Osman ubijen, sto je izazvalo veliki bijes i gnjev kod Poslanika i njegovih ashaba, da su se sastali ispod jednog drveta i zakleli da ce dati svoje zivote, a da ce sacuvati svoj ponos i dostojanstvo. Bilo je na Hudejbiji, za podnosenje zakletve nosi casni naziv “Zakletva pod drvetom zadovoljstva”.
Subhan Allah! Dakle, jedan zivot u pitanju, (i to neprovjerena vijest) i zabrana povratka u rodni grad rezultiraju ZAKLETVOM! Na zivot ili smrt. Sta se desilo nama, a zakletve nema! Sta cemo reci precima svojim? Sta porusenim dzamijama, sta svirepo mucenim i ubijenim?!
Situacija se znatno iskomplicirala i zbunila ashabe kojima je Poslanik prenio svoj san o njihovom bezbjednom ulasku u Mesdzidul haram, pa su pocele spekulacije. Saznavsi da Poslanik sa sobom raspolaze sa 1400 ashaba izuzetno motivisanih da se vrate tamo odakle su prisilno i nepravedno protjerani, s jedne i zastrasujucim obavjestajnim podacima svojih sluzbi, Kurejs je poceo razmisljati o diplomatskim mjerama koje bi mogle sprijeciti povratak muslimana na njihov kucni prag i u casni hram, pa je u tu svrhu poslala svoga izaslanika Suhejla b. Amra da pregovara sa Poslanikom. Veliki strateg, lucidan politicar i mudri diplomata cim je ugledao Suhejla, rekao je ashabima da slanjem ovog covjeka Kurejs ne zeli sukob, vec kompromis. Tako je i bilo. Poslije pregovora pristupilo se potpisivanju sporazuma, kojim je muslimanska strana priznata kao politicki faktor i ravnopravan partner! Kakva pobjeda!
Ashabi su imali samo jedan cilj i jednu zelju koja je gorjela u njima. Zamisljali su prvi pogled na Ka'bu, dodir njenih prsa, hadzerul esveda, multezema, zemzem im je vec gasio zedj i samo su cekali da se pregovori zavrse, ugovor potpise i da krenu.
Vec u samom naslovu doslo je do neslaganja. Muhammed, a.s, je zahtijevao da se ugovor zapocne u ime Allaha, milostivog, samilosnog, (bismillom), a Suhejl to nije prihvatio, vec zahtijeva da se kaze “bismikellahume”. Veliki strateg pravi ustupak, da bi doslo do novog neslaganja kod nominiranja strana u ugovoru. Poslanik zahtijeva da se ugovor zakljucuje izmedju Allahova poslanika i Kurejsa, Suhejl to ne prihvata, vec zahtijeva da se kaze “ugovor izmedju Muhameda sina Abdullahova i Kurejsa”, a Poslanik kaze Aliji da izbrise ovo ” Allahova poslanika”, a Alija kaze da to ne moze uciniti!!! Medjutim, veliki strateg zahtijeva od Alije da mu pokaze gdje stoji ta sintagma i osobno je brise. Jos jedan strateski ustupak. Ako insan na sahovskoj tabli vidi ocitu pobjedu, zar je vazno sto ce zrtvovati par figura, bez obzira, sto su neke u cjelokupnoj igri vrlo znacajne?!
Sljedeca tacka se odnosi na povratak u Mekku, koji moze uslijediti tek naredne godine, ali sa naoruzanjem uobicajenim za konjanike.
Izuzetno vazna tacka bio je sporazum o nenapadanju narednih deset godina! Kakva prilika za da'vu u mirovnim uvjetima?!
U savez i koaliciju sa Muhammedom moze uci svako pleme koje to zeli, a u savez sa Kurejsom plemna koja zele.
Ako neka osoba iz plemena Kurejs bez dozvole svog nadredjenog pristupi Muhammedu, mora biti bezuvjetno vracena, a osobu koja iz redova muslimanske strane predje Kurejsu ne treba vracati.
Tamam kad je trebalo staviti potpis na ugovor, ashabi su ugledali Dzundela b. Suhejla b. Amra kako se uvezan u lance priblizava, da bi se od umora stropostao medju ashabe. Kakvo iskusenje?! Kakva nabacena lopta Suhejlu?! Poslanik je zaigrao na kartu da sporazum jos nije potpisan, ali Suhejl nije htio cuti. Ashabi skripaju zubima, mrmljaju od muke, a Poslanik se obraca Dzundelu:”Osaburite Dzundele, vama ce Allah naci izlaz i otvoriti put, ali dogovor je dogovor, mi ga moramo ispostovati”!
Hiroviti i neustrasivi Omer drhti od bijesa. Ne razumije. Ne moze podnijeti potpisivanje takvog sporazuma, pa prilazi Poslaniku i pita ga:”Jesi li ti od Allaha poslan”? “Jesam”-odgovori Poslanik. “Jesmo li mi na putu istine, a nasi neprijatelji na putu zablude”? “Jesu”- odgovori Poslanik. Omer jos bijesnije nastavi:”Pa zasto dajemo te vrijednosti”?! Poslanik mirno, stalozeno i u svom stilu odgovori:”Allah je moj Gospodar, ja ne grijesim prema Njemu i on ce mene pomoci”! Treba li jos nesto Omere? Treba, ode on Abu Bekru i dobi isti odgovor. Omer nagal, plahovit i hirovit, glasan, sila. Abu Bekr tih, miran, stalozen, blag. Tamo gdje Omer isukuje sablju, Abu Bekr poteze blagu i mudru rijec! Tako je Allah dao, jer tako treba jednom drustvu.
Ne razumijes Omere, a sjecas li se kad si htio ograniciti mehr, kad te zena ispravi, a ti kaza:”Zena je u pravu”! To je velicina!
Sjecas li se Omere dove jednog ashaba u dzamiji:”Allahu, molim te ucii me od onih koji su manjina”, cuo si ga, prisao mu i upozorio da to nije dobro, bolja je vecina, a insan ti citira ajete u kojima se manjina kur'anski favorizuje, na sto si ti rekao:”Svako je pametniji od Omera”! Da i to je tvoja velicina!
Kad je Poslanik saopstio sadrzaj sporazuma, ashabi su pogeli glave i prigusivali gnjev u sebi. Rekao im je da ustanu, zakolju kurbane i obriju glave, ali …..niko ne ustaje, niko ne slusa. Ne slusa Poslanika! Je li to pobuna, raskol na pomolu i pocetak propasti?!
Sta sad Allahu milosni?! Gdje je sad Dzibril? U cemu je rjesenje? Sta ce sad reci Kurejsovi obavjestajci, kakav je odnos ashaba sad prema Muhammedu?!
Ulazi uznemiren u sator. Kod koga? Kod Ummu Seleme, mudre, stalozene, pouzdane i ostroumne supruge. Saopstava joj delikatnost stanja, tek tako da zna, jer moze se svasta dogoditi, a ona polahko, ozbiljno i mudro rece:”Allahov poslanice, nemoj s njima sad nista raspravljati, vec zakolji kurban, obrij glavu i kreni bez rijeci”! Subhan Allah! Sacuvan je ummet. Sacuva ga zena mu'minka!
Bila je to pobjeda od velikog znacaja, pobjeda strategije, mudre politike, pobjeda zelje za ostvarenjem cilja i postizanjem Allahova zadovoljstva.
Rezultat ceznje za (odrzivim) povratkom, rezultat mudre strategije, rezultat strpljivosti u pregovorima, rezultat spremnosti na ustupke bez ponizenja, rezultat odanosti i poslusnosti vodji i autoritetu, rezultat sloge i islamskog brastva.
Slijedece godine ostvario se san Poslanika, vratio se Mesdzidul haramu, svome rodnom gradu, svojoj islamskoj braci i sestrama, tavafio, sedzdu cinio, sacuvavsi ponos i dosojanstvo. Tih 1400 ashaba, koji su sada shvatili, napravili su uvod oslobodjenju Mekke od sirka i musrika, kufra i dzahilijjeta. Ovaj put Poslanik trijumfalno ulazi u Mekku sa dvadeset hiljada vojnika i nastaje faza realnog i odrzivog povratka.

Hamza Subasic,
25.03.013.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*