ISTOM PUTANJOM

Kad god mi Allah podari priliku da dodjem u mekanski harem, ja raskinem okove. Ovdje pucaju sve blokade i barijere. Dusa bude slobodna kao bijela ptica. Drugdje mi je tijelo uglavnom tesko, a ovdje haman da ga i ne osjetim. U tavaf uglavnom idem oko pola noci, ocekujuci da ce guzva malo umanjiti, ali to je ovdje bar zasad samo pusta zelja. Obzirom, da je to zadnja trecina noci, obicno budem umoran, pospan i pomalo lijen. Hocu da napravim jedan eksperiment, tj.da vidim kakav je uticaj tavafa na insana. Sto se tice namaza, vec odavno mi je postao nasusna potreba, a rijetko kad obaveza i razumijem Poslanikove rijeci svome i muezinu ummeta Bilalu kad bi mu govorio:”Erihna biha ja Bilal”! (Odmori nas namazom Bilale, tj.pozovi nas na namaz da se relaksiramo i odmorimo).
Rekoh u tavaf sam usao umoran, pospan i nekako trom, pogotovo sto sam u uprtacu (nosiljci) imao petomjesecnu Lejlu, koja zaspi dubokim snom cim se ukljucimo u tu silnu masu i onako stihijski potecemo istom putanjom. Po ko zna koji put se uvjeravam da tavaf insana ozivi, osnazi, osmisli, oslobodi okova, stega i razrijesi stresa. Uistinu ovdje, u tavafu, u ovoj rijeci i niti tevhida, u ovoj putanji i nekom tako skladnom pokretu, nema stresa i one uobicajene dinamike i ubitacnog tempa. Samo par stotina metara izvan ovog casnog kruga insan ima dodir sa materijalnim svijetom, tu je tempo zestok i ubitacan. Tu su sve iluzije ovog prolaznog svijeta. Sjaj, luksuz, raskos, trgovina, izvanredni krici dekoracije i dizajna. Povici, reklame, tu su natpisi svih dunjaluckih varki, tu insan biva zarobljen, okovan i u tudjem posjedu! Ovdje je pravi pobjednik istinski sufija, koji za sebe kaze:”Ja nemam nista, ali ni mene nema niko”! Kako je samo upecatljiva poruka 75.ajeta sure an-Nahl:”Allah navodi za primjer covjeka koji je u tudjem posjedu, koji je potpuno nemocan..”.

Inace najbolja pocast i najljepsi pozdrav Ka'bi se iskazuje cinjenjem tavafa. Poslanik nam veli u hadisu da Allah ima 120 doza svoga rahmeta, od toga 60 podari onima koji cine tavaf, 40 onima koji obavljaju namaz i 20 onima koji Ka'bu posmatraju s ljubavlju i zeznjom za Allahovom blizinom.
Preksinoc mi je u tavafu dosta toga smetalo, telefoniranja, razgovori, guranje, neugodni mirisi, nekultura, razuzdani pogledi, smijeh, smetali su mi osori i grubi policajci, smetalo mi je preglasno i horsko ponavljanje uobicajenih dova za predvodnicima raznih grupa. Tu vecer sam puno molio Allaha da se promijenimo i postanemo bolji, da se osjeti uticaj namaza kojeg obavljamo, dove koju uglavnom formalno upucujemo, Kur'ana koga pretvaramo u niz i brojke proucenih khatmi, da se osjeti uticaj ovog ambijenta, da se na nama osjeti ponos i znak da nas je islam usrecio udostojio. “Vas Gospodar u odredjenim vremenskim periodima i mjestima odasilje zrake svoje milosti pa se izlazite tim zracima, jer koga jedan od njih obasja nikad nece biti nesretan i ni za cim nece tugovati”! Sinoc mi nista od toga nije smetalo, jer se nisam dao utopiti u to stanje, nisam se bavio tim prizorima, zanemario sam to sve i odmakao. Bio sam u svom svijetu. U tom svijetu se osjecam najljepse. To je svijet Kur'ana. Prisjetih se Rabije al-Adevije koja je dosavsi u harem prvi put vidjela samo Ka'bu, drugi put Ka'bu i njena Gospodara, a treci put samo Gospodara!!! Sjetih se puta i uspona spoznaje: prva deredza la ilahe illallah, u trecem licu (spoznaja obicna insana), druga la ilahe illa ente, u drugom licu, (spoznaja onih koji su unekoliko blizu) i treca deredza la ilahe illa ENE! Spoznaja onih koji osluskuju kako im Gospodar govori:”Nema bozanstva osim MENE!
Sinoc nisam imao puno dova, hodao sam i razmisljao, spojivsi dva izuzetna ibadeta, tavaf i razmisljanje.
U istoj sam putanji, putanji tevhida, kojom hodise mnogi poslanici i cestiti insani, sto se gosti Milostivog zvase. Izvori kazu da je tu u blizini, na Mini, ukopano sedamdeset Allahovih poslanika, a neki od njih tu pored Ka'be kao Nuh, Salih, Shuajb…a.s. Mozda hodam po njihovim snaznim prsima, ja iz Bosne. Eto, to je ista putanja svih.
Sad sam tako lahak, vedar i hodam “mishjetel esedi” ( poput lava). Moj datum rodjenja me svrstava pod znak lava. (Ne robijem horoskopu). Koja je blagodat biti slobodan. Taj pravac, kaze nauka, pravac kible sa svih strana, oslobadja potrebnu energiju i ja je zaista osjecam. Odnekud sam ispod vrata Ka'be i kazem:”Gospodaru moj, ja sam pred Tvojim vratima i ne daju mi blizu, ja Fettahu, ali mi ne mogu uskratiti Tvoju milost”! Bacih pogled na nacickanu masu oko hadzerul esveda. Jedan od ruznih prizora. Pa zar se to ne moze regulisati?! Kakvo guranje, kakva napetost, galama, plac i vriska, sto od ushicenosti, sto od bola zadobijenog udarcima laktom ispod rebara. Znam, da je to neukrotiva zelja, plamteca ljubav i izgubljenost, ali gdje je dostojanstvo?! Gdje je ljepota islama i ljepota muslimanskog ponasanja?! Odkud ovakva sebicnost i egoizam, kad sreca nije sreca dok je ne okusi i neko drugi?! Pa i Keramite su ukrali hadzerul esved iz “ljubavi”, pa ga nije bilo tu gdje treba biti punih 14 godina! Da li su im bili od koristi komadici koje su okrunili? Sta ce reci Ibrahimu, Ismailu, Dzibrilu, a sta Allahu na sudnjemu danu?! Allahu milosni, sacuvaj nas krajnosti, nagona van kontrole i neukrotive strasti, podari nam razboritost i dostojanstvo.
Pozeljeh teobu Zun-nuna, vijek Nuha, sabur Ejjuba, visinu gorstaka Ibrahima, poslusnost Ismaila, snagu Musa-a i puno toga od Najboljeg uzora, pa da…., ah ponovo se nasukah na uzavrelu masu, okrenuh malo udesno, zastadoh i gledam gore povezujuci ajete koji mi padaju napamet.
Tacno iznad ove zemaljske Ka'be negdje na sedmome nebu ima nebeska Ka'ba, al-Bejtul ma'mur, kojom se Allah zaklinje, a za koju je Poslanik rekao ashabima da kroz nju svakoga dana prodje sedamdeset hiljada meleka i kako prodju vise se ne vracaju, cineci ibadet Allahu. Veli da nema mjesta koliko cetiri prsta, a da na tom mjestu nema melek koji cini sedzdu Allahu. Kaze se da ce na sudnjemu danu ti meleki reci:”Allahu mi ti nismo cinili ibadet onako kako Ti zasluzujes”!
Misao je tesko ukrotiti, pa i moja radoznala htjede gore u visine, da osejri taj ogromni dzemat, da vidi da li se guraju, da li formalno nabrajaju, kakav trag i miris ostavljaju, da li oni koriste mobilne telefone, galame i vriste?! Imaju li oni osorne, umisljene, ohole i okrutne redare i policiju?! Ili im to uopste i ne treba?!
Za vrijeme puta u visine ugleda Resul Ibrahima Khalila kako sjedi naslonjen na Bejtul ma'mur i uziva u ibadetu. Pa jah, gradio dunjalucku, a sad uziva naslonjen na nebesku Ka'bu! Nagrada prema vrsti i vaznosti ucinjenog djela!
Ovdje pomislih i na Adema, a.s. Kad Allah najavi melekima da ce na Zemlji khalifu postaviti, a oni zacudjeno upitase:”Zar ces na nju postaviti onoga ko ce nered na njoj siriti i krv proljevati, a mi ti stalno iz zahvalnosti tespih cinimo i velicamo te”? Allah im odgovori da On zna ono sto oni ne znaju.
Ne, sta ce mi uopste razmisljanje o tome, sta ce mi rasprave na tu temu, kad ima ono sto ja mogu utaditi, a sto je prioritet. Ali stani, rekoh sebi, pa to je Kur'an! Kako meleki znaju za fesad i proljevanje krvi, otkud znaju da je tome insan sklon?! Imaju li mozda lose iskustvo s tim nezahvalnim bicem?! Ne bih u intelektualnu avanturu, jer znam kad je meni izuzetno drag alim Prof. Dr. Abdussabur Shahin, koga cu se morati posebno sjetiti nekom drugom prilikom, napisao svoju posljednju knjigu pod nazivom ” Moj otac Adem” i u njoj zabiljezio neke svoje idztihadske opservacije, tada je stavljen na linc od strane zavidnika i onih, nazovi, intelektualaca cija je misao (bila) zabetonirana u kalupe pukog navodjenja u stilu “kale-kale”!
U tefsiru Ibni Kethira se navodi da su na Zemlji zivjeli neki narodi vrlo pogane naravi, koji su cinili uzasno nasilje, medjusobno se ubijali i krv rijekama proljevali, zatim fesad sirili i svaku vrstu zla cinili, pa je Allah poslao meleke da ih iskorjene i Zemlju od zla i fesada ociste, a onda ih sakupio i rekao:”Ja cu na Zemlji khalifu postaviti”, a oni odgovorise pitanjem:” Zar ces na njoj postaviti onoga ko ce fesad siriti i krv proljevati?! Prebrzo i ishitreno doneseni sud korigovace, kad im Allah zatrazi da kazu nazive stvari i pojmova, rijecima i pokajanjem:”Subhaneke, la ‘ilme lena illa ma allemtena”, slavljen si, mi znamo samo ono cemu si nas naucio”!
Ovaj momenat je uzdrmao meleke, pa su poceli tavaf oko Arsha izrazavajuci iskreno pokajanje! Allah im se, naravno, smilovao, primio pokajanje, oprostio i pocastio time da Ademu naprave Ka'bu na Zemlji, a potom tacno iznad nje na sedmom nebu Bejtel ma'mur. Bi to, kako se navodi, dvije hiljade godina prije Ademova silaska na Zemlju. Aisha,r.a, kaze:”Posto je Adem sisao na Zemlju, kuca je bila kao crveni dragulj oko koga je Adem napravio sedam krugova tavafa i molio Gospodara:”Gospodaru moj, ti znas ono sto skrivam i ono sto izrazavam, pa prihvati moje izvinjenje, znas sta je u mojoj dusi, pa mi oprosti grijeh, znas moju potrebu pa mi je ispuni”.
Izvori govore da je Zemlja bila jedno ostrvo na vodi, pa se ono rastavilo na kontinente, a Mekka ili tacnije Ka'ba je ostala geografski centar. Kazu da je hadzerul esved postavljen tacno i precizno na istocnoj strani i kad se pojave prvi zraci Sunca prvo obasjaju upravo hadzerul esved! Pitam se da li suncevi zraci mogu uopste doprijeti do hadzera od visokih zgrada i nebodera, kao sto veceras njemu nisam mogao ni blizu, a nisam se puno ni trudio, sto zbog uzasne guzve, sto od zelje da ne ucestvujem u njegovom farbanju u crno, ta crn je dovoljno.
Vratih se ponovo u istu putanju, cekajuci novu priliku, uz zelju da nasa putanja postane poput one iznad nas.

H. Subasic, Mekka, 28.03.013.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*