DZUMA U MEKKI

Kako probuditi uspavanu i ozivjeti zamrlu svijest

Posto je danas posljednji dan naseg boravka u Mekki, da bi izbjegao guzvu i dobio na vremenu, dzumu sam klanjao u mesdzidu na 11.spratu u neboderu ispod velikog sata kroz ciji se stakleni zid jasno vidi skoro citav harem i naravno Ka'ba. Nigdje nisam vidio toliko kranova i dizalica, velikih i malih, nadzidzanih po obroncima harema. Oni su tu da olaksaju izgradnju, renoviranje i prosirivanje harema. Pozeljeh da bude, ne mora bas toliko, kranova za izgradnju covjeka, tog insana Allahova gosta, koji se sav preda i ceka, cije je srce smeksalo, a dusa zeljna novih impulsa imana. Poslanik je uz pomoc silazece Objave, 13 godina izgradjivao upravo covjeka, a tek onda je (iz)gradio prvu dzamiju ito u Medini.
Nekoliko noci imali smo priliku i cast obavljati namaz iza jedne od legendi ovoga harema shejkh as-Sudejsa koji svojim maestralnim ucenjem prosto nosi i relaksira duse musallija. O uticaju Kur'ana na dusu i razum imam tekst u pripremi.
Sinoc, uoci dzume, pomislih:”Pa necemo valjda otici, a da ne cujemo i drugu legendu harema sejkh Shurejma?! Subhan Allah, dova cini cuda!
Cim je nazvao selam pred drugi ezan prenuh se i kazem sebi:”Evo ga, evo krana koji olaksava izgradnju covjeka, evo sejkh Shurejma”!
Pozelio sam da svi danas prisutni u haremu razumiju arapski jezik, jezik Kur'ana, jezik dzenneta, jezik na kojem ce biti odrzana danasnja khutba, cije ce poruke sigurno pokrenuti misao, jer on to zeli i sigurno je pripremio odgovarajucu temu za danas kad je harem pun. Ali odnos prema arapskom jeziku me vec dugo zabrinjava i rastuzuje. Ne samo u ovoj zemlji, na ovim casnim mjestima, vec odavno i svugdje u arapskom svijetu dominira jedan kompleks manje vrijednosti, stid od svojih vrijednosti i postepeno otudjivanje od svog islamskog, pa i nacionalnog identiteta. Na svakom koraku primjecujem zestoku borbu izmedju arapskog i engleskog jezika. Ni jedan jezik nije tako agresivan kao engleski ito bas ovdje medju muslimanima. Svakako da oni koji govore engleski jezik nisu ovdje vecina, vecinu cine oni sto govore arapski jezik i ne razumijem zasto se toliko, iz petnih zila, napinju da svugdje koriste rijeci engleskog jezika.
Zato sam poceo uzivati u raskosi tog izraza na kur'anskom jeziku, sa kojim se insan, iako ga ne razumije, stopi, srodi i uziva. Sjecam se sejkh Shurejmove khutbe za vrijeme hadza neke godine kad su sve moje hadzije plakale slusajuci khutbu, da bi mi na pitanje, jesu li razumijeli, odgovorili da nisu, ali da jednostavno osjecaju nesto posebno u tim rijecima!
Na pocetku svoje khutbe sejkh Shurejm je govorio o stanju covjecanstva uopste i stanju islamskoga ummeta posebno. O iskusenjima, nedacama, nesigurnosti, zlu, ubistvima, neimastini, nepostojanju emaneta. Naglasio je kako lete i istrazuju vasionu, a nisu u stanju promijeniti svijest covjeka, istrazuju kosmos, a ne vide trijesku u svojim ocima. Danas je covjek okupiran i vodjen iskljucivo svojim licnim interesom, ne osvrce se ne nemocne, slabe i unesrecene. Vidi on sve to i nisu oci slijepe, vec su slijepa srca u grudima. Slusajuci ovu pripremljenu i nadahnutu khutbu, obzirom na sadrzaj i potuke, onako od sebe sam joj dao naslov:”Kako probuditi uspavanu i ozivjeti zamrlu svijest”?
U tom pogledu naveo je sejkh tri vrste svijesti:
1. Zdrava, ziva i aktivna svijest. To je svijest vjernika koji nose brigu ummeta, koji znaju granice i ne prelaze ih, znaju sa cim je Allah zadovoljan, a sa cim nije, znaju koliko je egoizam pokudjen, zato su uvijek u akciji da pomognu drugima i ostvare drustveni interes.
2. Nemarna i uspavana svijest. To je svijest nemarna insana, koga ne zanima njegova svrha postojanja, niti ostvarenje cilja, koga ne zanima niko osim njega samoga. Ne zeli razmisljati o odgovornosti, ne zeli znati, gledati i slusati nevolje drugih. Aktivan je samo onda kad treba udovojiti svome nagonu i strasti, kao da je stvoren samo da jede, zdere i uziva. Da bi se ova uspavana svijest probudila, potreban je ogroman trud, mudre metode i upornost.
3. Zamrla svijest. To je svijest mejta koji jos hoda po zemlji. Od njega nema nikakva khajra. To je primjer roba koji Allah navodi u suri an-Nahl. Taj rob je pravi teret za njegova vlasnika, gdje god ga posalje od njega nema khajra. Da bi se ozivjela ova zamrla svijest, treba poceti od nule, tj.vratiti se korjenima dini islama. Napraviti totalne promjene u pogledu odnosa prema Allahu, prema Kur'anu, Sunnetu, prema zivotu. Ozivljavanje ove zamrle svijesti je mukotrpan posao i skoro unaprijed osudjen na propast, ali trud mora uloziti radi skidanja odgovornosti. Allahova milost je pravo svakoga.
Nastavio je sejkh govoriti o posljedicama koje uslijede kad zamre ljudska svijest.
Kad zamre ljudska svijest, onda sve postaje dozvoljeno, krivo i lazno se svjedoci, vara, izdaje, desavaju ubistva, razaraju zivotna dobra i vrijednosti, prlja se ljudsko dostojanstvo i cast, plagira historija. Kad zamre svijest krv postaje ukusnja od soka narandze, a njen miris opojniji od najjaceg parfema.
Kad zamre ljudska svijest onda jauk insana postaje pozeljan i trazen muzicki hit, udari topova postanu poput lupanja u bubanj, rusenje dzamija i obaranje kuca na njihove stanovnike lici na zanimljiv americki film. Kad zamre svijest bijeli kolubovi pocinju seliti, a u zraku ostaju crne vrane koje grakcu danju nocu.
Tad covjek postaje zvijer i ne bira sta i ko ce mu biti zrtva. Tad gradovi i urbane sredine postaju nastambe divljih zvijeri. Kad zamre svijest tad humanizam postaje susta rijec bez znacenja i smisla, tad haram postaje halal, tad se izgubi osjecaj, a kad nema osjecaja tad govori ar-ruvajbidah (glupaci sto predvode narod).
Zatim je sejkh govorio o slozi i brastvu medju vjernicima, njihovom potpomaganju u dobrocinstvu i medjusobnoj solidarnosti.
Na kraju khutbe je proucio dovu za kisu i kad smo napustali Mekku, dova je uslisana, ispratila nas je ugodna kisa, bas onakva kakvu je legenda harema molio od Allaha (gajth).
I dok su se bistre kapi te ugodne kise blago slivale niz stakla autobusa, zamolio sam Allaha da se sto prije vratim i ponovo budem Njegov gost, pokraj Njegove kuce i nastavim zapazati, prepoznavati, spoznavati i cijeniti blagodati i vrijednosti koje nam je podario. Tek sto to izgovorih i rukama prijedjoh preko lica, autobus upade u veliki snop suncevih zraka.

H. Subasic, 29.03.013. (Na putu od Mekke prema Dzeddi).

1 mišljenje za “DZUMA U MEKKI

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*