Nadira – Pise Zineta Subasic

Tek sto sam se smjestila na vec predvideno mjesto u avionu, primjetih sa svoje lijeve strane neobicnu saputnicu. Brizljivo je slagala strogo odabrane stvarcice koje ce je pratiti na ovo sveto putovanje.Drzanje tjela, odabir odjece i njen tackasti ruksak se fantasticno ulklapao u licnost koja zraci odvaznoscu.Ruke,prozirne nalik na blazeno bice plesale su mojom blizinom pokusavajuci pronaci mir u Bozijoj skladbi.Ovo bice ne ostavlja ravnodusnim ni prvi pogled,pomislih,dok nas je vrijeme upozoravalo da su nam odbrojeni trenutci na zemlji kroz glas stjuardese koja je najavljivala polijetanje aviona za Dzeddu. U avionu je vladala ugodna napetost pomijesana sa gorkim iskustvima upletenih u sudbine.Moja cetveromjesecna beba je takodje bila vidno uzbudena .Svojstvenim javljanjem kroz plac podsjeti me jos jednom na sebe i moju ulogu na spram nje.Kako se zove,obrati mi se ono ljupko bice i to upravo bi prilika da upoznam Nadiru.
“Zove se Lejla”- odgovorih joj glasom prozetim intonacijom zelje da se razgovor nastavi.
“Pravi melek”- ..izusti ona ” i ti si”- pomislih ,ali usredocih razgovor u drugom pravcu.
Nadira je mogla imati nekih dvadestak godina i zivo me podjsecala na proljetnu rosu.
Na trenutak pomislih odkud ovoliko interesovanje za ovo bice, inace ne spadam u one koji prerano donose sud ,povedena onom narodnom ; jutro je mudrije od veceri.
Cilj putovanja nas je snazno povezivao ,pa nas razgovor nastavismo u tom pravcu.Pravcu Mekke!
la illahe illalahu wahdehu la serike leh…prenuse me rijeci muza koje su najavljivale let u visine,nase imanske…
Zamor je bio nesto tisi,hodocasnici su obavljali posljednje pripreme da se konacno uljuljani u svoja ugodna sjedista ,uvuku u san koji bi mogao znatno smanjiti uzbudenje i vrijeme provedeno u nebu.
Putovanje je iskusenje, razlogom i sto ne mozes birati, koga ces sresti i skim se djeliti .Sjetih se svojih prethodnih hodocasca i raznolikog iskustva koje nije obavezno bilo i lijepo, mozda zato danas i cijenim bespanicne susjede kakva je bila Nadira.
“Jesi li sama”- pitanjem pekidoh tisinu.Da,..a inace ko te je pustio da ides sama uz blag osmjeh i bosanski humor docarah joj sljedece pitanje.Pustila me mama uzvrati ova draga bosnjakinja odgovorom koji je ujedno bio i potvrda da smo istog mentaliteta i da se razumjemo.
“Odakle si..iz Srebrenice..jeste li nasli babu..brzo je upitah,nepromisljeno,i za usnu se ugrizoh,..ali bi kasno.Stanka se razli..ili mi se samo ucinilo.
Pozeljeh je zagrliti,pozeljeh sakupiti sve rijeci mehke i saliti u srce,pozeljeh joj jastuk od izvinjena saplesti pa ga pod jasmak blago staviti..pozeljeh joj tepati..ali nedade mi njeno dostojanstvo.!
Nasli smo ga prije tri godine,uzvrati mi mirno,bez trzaja na licu, bez suze uzvrati mi dostojanstveno moja susjedka Nadira.
Sjecas li ga se ..nastavih nestrpljivo da rovarim po nasem usudu.Vise se ne ustrucavam svojih pitanja, jer to nije samo njen babo i to nije samo njena Srebrenica,bol osjecam i ja i osjecam izdaju insana od ljudskog roda i jos griznju savjesti ja ojsecam koju ona nema elhamdulillah.Imala sam dvije godine kada sam otisla iz Srebrenice,ne mogu se sjetiti . U glasu joj se pomalo naziralo pravdanje .Pravdanje sto je bila mala ,kad je sudbina zakucala na vrata.
..A znala je Nadira ko je bio njen babo i zna ona sta je imao na sebi onog zadnjeg dana i sta mu je bilo u grlu kad je zadnji put pogledom svoju bebu obgrlio.Zna ona i koju je hranu volio da jede i da je bio poseban i ponos porodice i zna ona koliko zeli liciti na babu i kad je majku zaprosio zna ona..jer to je sve sto je od njeg ostalo..
Osjetih nekakvu gorcinu.
Potrazih utociste u pogledu kroz prozor,ali oblaci sto promicu vratise mi nijemost.Nadira je sutila.

LebejkaAllahu me lebejke- odazivam ti se Allahu, odazivam..odjekuje zelja hodocasnika u autobusu koji nas je vozio autoputem Medina – Mekka.Priblizavamo se kolijevci Bozijeg poslanika Muhammeda i besici Islama,odabrane religije koja je poslana cijelom covjecanstvu- Mekki!!!
Mekka je cudesna ,dolina placa,koja ne ostavlja nikog ravnodusnim,dolina gdje se stapa insan sa ihsanom.Dolina oprosta insaAllah.Mekka je popriste Dunjaluka i Ahireta,duhovnog i materijalnog.
Ovim putem ne mozes ici a da se ne utapas u poslanicke stope .Stope Ibrahima i Hadzere.Allahovim emrom soba Ismailova je ostala znakom poslusnosti djeteta prema roditelju koju je Ismail manifetsovao prihvatanjem da bude kurban.Ovdje je utkana Hadzerina poslusnost svome muzu i njenim tewekulom kada je ostala sama sa djetetom u nenastanjej pustinji,ostala sama i zadovoljnom odredenjem Uzvisenog…priustih si luksiz u mislima da se potrazim u obnasanje njene uloge na zemlji.Potrcah sajom izmedu Saffe i Merve u mislima s Hadzerom,to majke mogu.Mogu si barem dozvati osjecaj koji je mogla Hadzera imati.
Ali taj napor ljudski da priblizis sebi hal historiske licnosti Hadzere odmah bude nagraden mislju na kom polju u zivotu mogu postati Hadzera- historiska licnost.Obredi koje obaavljamo zasigurno nisu tu samo kao nagrada licnostima poput Hadzere ,Ismaila, Ibrahima, oni su sigurno tu da i mi pouke ponesemo i nagrade kakve oni vec sad uzivaju u obecanim vrtovima Dzenneta.
Ova zemlja podsjeca i na Kurejsije i slona koji je obiljezio radanje posljednjeg vjerovjesnika ,na suru Fiil , na godinu kada je Muhammed kao dijete svoju pronicljivost pokazao u rijesavanju spora izmedu mekkanskih plemena u postavljanju Hadzerul- esveda. Ovo je Zemlja u kojoj se rodila iskrenost a njen prvi nosioc je bio El-emin. ovdje je ralizovana islamska drzava ,pa pozeljeh da budem generacija koja ce ucestvovati u temelju gradnje izgubljene stvari muslimana- Hilafeta.Ta misao mi odredi dovu koju cu uputi Gospodaru svjetova ,prvim pogledom na svetu kucu na zemlji- Kabu.
Kaba.Vazda nova ,crna,zlatna,topla i utociste..volim te..Gospodaru Kabe…

U tTawafu sretoh Nadiru. Obavijena plastom cednosti,nurom obasjanog lica,vidjeh ljepoticu ruku podignutih,vidjeh joj suzu ,zbog nepravde ,izazvane hedijom koju joj je Bosna za dvadeseti rodendan darovala.Vidjeh kako joj babu dadode u cefinima ..vidjeh kako joj mir pozeljese..i trazise od nje da bude smirena… kako je krhka i nezasticena pomislih…ali misao se prolomi i jedva se zaustavih da ne povicem krikom dunjaluka..Ovo je ona koju je Allah uzeo u zastitu kada je ljudski rod izdao insana.
Ovo je ona koju je Allah odgajao,
Ovo je ponos Srebrenice i nas bosnjaka..
Ovo je vrijedna studentica medicine..
Ovo je majka novog nam gazije koji ce Bosanskom dusmanu uspostaviti racun..
..
Nadira me slomi..pozeljeh pobjeci u djetinjstvo ali tamo me nadose zvuci kaside ,nase ratne….boli boli tvoj odlazak ,studen kamen na srcu,odnijese te cefini u dzenetsku bascicu…

I ne recite za one koji su na Allahovom putu zivote izgubili da su mrtvi, ne oni su zivi samo vi to ne osjecate..(El- Bekare)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*