EDEB PREMA POSLANIKU, S.A.V.S.

Od Enesa, r.a, se prenosi da je neki čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s:»Kad je kijametski dan»?! Poslanik, s.a.v.s, ga, umjesto odgovora, upita:»Šta si pripremio za kijametski dan»? Čovjek odgovori:»Ništa posebno, izuzev što volim Allaha i Poslanika, s.a.v.s.». Poslanik mu na to odgovori:»Ti si sa onim koga voliš»! Enes dalje nastavlja pa kaže:»I nismo se više ničemu radovali kao riječima Poslanika:»Ti si sa onim koga voliš»!

Enes dalje nastavlja i kaže:»I ja volim Poslanika, Ebu Bekra i Omera, r.a, i nadam se da ću biti u društvu s njima zbog moje ljubavi prema njima». (Muttefekun alejhi)

U bici er-Redži’ mekkanski mušrici su zarobili ashaba Zejda b. ed-Dethine, r.a, i poslije nekoliko dana izveli su ga iz Harema da ga ubiju. Ebu Sufjan, koji još nije bio prihvatio islam, mu reče:»Zaklinjem te Allahom Zejde, da li bi volio da je Muhammed sada u našim rukama umjesto tebe i da ga mučimo, a ti da uživaš sa svojom čeljadi»?

Zejd odlučno odgovori:»Tako mi Allaha, ne bih volio da  Muhammeda, s.a.v.s, ni trn ubode, a kamoli da je na mome mjestu, a da sam ja sa svojom čeljadi»!

Ebu Sufjan tada začuđeno reče:»Nisam vidio da iko ikoga voli kao što Muhammedovi ashabi vole Muhammeda»! (el-Bejheki).

Poslanik, s.a.v.s, je pečat svih vjerovjesnika i poslanika. S njim je Allah završio poslanstvo, njemu objavio Kur'an i vjerovanje u njega je jedan od temelja imana.

Zato edeb prema Poslanik ima svoje dokaze i znakove, koje svaki musliman nastoji kod sebe ostvariti, kako bi svoj odnos prema poslaniku doveo na potreban nivo i tako postigao šefa'at i društvo poslanika u džennetu.

Najvažniji znakovi edeba prema Poslaniku su:

  1. Ljubav prema njemu. Musliman voli Poslanika, s.a.v.s. i najveći dokaz za to je pokornost u svemu što Poslanik naređuje. Allah kaže:»Reci, ako vi volite Allaha, onda mene slijedite pa će vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah zaista mnogo prašta i samilostan je»! (Alu Imran, 31. ajet). Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Niko od vas neće upotpuniti vjerovanje sve dok mu ja ne budem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi»! (Muttefekun alejhi)
  1. Pokornost poslaniku. Musliman je pokoran Poslaniku u svemu što mu naređuje i zabranjuje, jer zna da je to najispravniji put, potpuni uspjeh i spas. Allah kaže:»Ako mu se budete pokoravali, bićete na pravome putu»! (en-Nur, 54. ajet). Ebu Bekr es-Siddik, r.a, kaže:»Neću izostaviti ništa što je Poslanik, s.a.v.s, radio, a da to neću primjeniti, jer se bojim ako što god izostavim da ću zalutati»! Allah je pokornost prema Poslaniku, s.a.v.s, uporedio sa pokornošću prema sebi, pa kaže:»Ko je pokoran Poslaniku, pokoran je i Allahu»! (en-Nisa, 80. ajet). Kao što kaže i na drugom mjestu:»O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu poslaniku i ne okrećite se od njega kad čujete»! (el-Enfal, 20. ajet)
  1. Vjerovati u Poslanika. Musliman vjeruje u sve što Poslanik, s.a.v.s, kaže, jer zna da je on poslan od Gospodara i ne govori po svome nahođenju, već onako kako mu se objavljuje. Allah kaže:»On ne govori po svome hiru, to je objava koja mu se objavljuje»! (en-Nedžm, 3 i 4. ajet). Poslanik je Ebu Bekru dao nadimak «es-Siddik», jer je čvrsto vjerovao u sve što je Poslanik rekao i sa čim je došao.
  1. Ne protiviti mu se. Jedne prilike je neki čovjek u prisustvu Poslanika jeo lijevom rukom, pa mu je Poslanik naredio da jede desnom rukom, ali je iz oholosti i drskosti odbio poslušati. Jednostavno je rekao:»Ja ne mogu»! Zatim je Poslanik, s.a.v.s, rekao:»I ne mogao». Nakon te dove čovjeku se ruka ukrutila i nije je više mogao podići do usta! (Muslim). Dakle, čovjeku je paralizovana ruka zbog oholosti, drskosti i protivljenja Poslaniku, s.a.v.s. Allah s toga upozorava na posljedicu protivljenja Poslaniku, s.a.v.s, riječima:»Neka se pričuvaju oni koji rade suprotno njegovom naređenju, da ih ne pogodi kakvo iskušenje ili bolna kazna»! (en-Nur, 63. ajet)
  1. Slijeđenje njegova sunneta. Musliman se ponaša po uzoru na ahlak Poslanika i slijedi njegovu praksu. Allah kaže:»U Allahovom poslaniku vi imate najbolji uzor, ko želi Allaha i drugi svijet i kome je Allah stalno na umu»! (el-Ahzab, 21. ajet)
  1. Donositi salavat na njega. Musliman često donosi salavat na Poslanika, a posebno kad se spomene njegovo ime, jer se time pokorava Allahovom naređenju koji kaže:»Zaista Allah i meleki donose salavat na Poslanika, o vjernici donosite i vi salavat na njega i potpuno mu se predajte»! (el-Ahzab, 56. ajet). Takođe sam Poslanik potstiče na donošenje salavata na njega pa kaže:»Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset»! (Muslim). Poslanik takođe kaže:»Škrtac je onaj u čijem se prisustvu spomene moje ime, pa me ne spomene». (et-Tirmizij, Ahmed i en-Nesai) Lijepo je (mustehab) salavat na Poslanika donositi petkom u toku dana i noći prema riječima:»Najvrijedniji dan vam je dan džume, zato mnogo donosite salavat na mene toga dana, jer mi se od vas salavat predaje (tj. predaju ga meleki zaduženi za to). (Ebu Dawud) Takođe je lijepo donositi salavat poslije ezana, na tešehhudu i kad god mu se ime spomene. Donošenje salavata ima različite načine. Na primjer: Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin ve ala ali sejjidina Muhammedin, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid. We barik ala sejjidina Muhammedin ve ala ali sejjidina Muhammedin kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid. Kada se spomene Poslanikovo ime treba reći «sallallahu alejhi ve sellem» ili «alejhis-salatu ve selam».
  1. Oživljavanje njegova sunneta. Sunnet je sve ono što je Poslanik radio, govorio i preporučio da se radi i govori. Musliman voli sunnet svoga Poslanika, nastoji ga primjenjivati u svome životu i čvrsto ga se držati. Kad ljudi iz nemarnosti napuste jedan od sunneta Poslanika, musliman se trudi da ga oživi i vrati u primjenu, a u tome je veliki hajr. Zato Poslanik kaže:»Ko oživi jedan od mojih sunneta, pa ga ljudi počnu primjenjivati, imaće nagradu kao oni koji po njemu rade bez imalo umanjenja»! (Ibnu Madže). Poslanik takođe kaže:»…Onaj ko bude poslije mene živio, vidjeće mnogo razilaženja, zato se držite moga i sunneta pravovjernih halifa. Čvrsto se kutnjacima držite za sunnet, a čuvajte se izmišljanja, jer je svako izmišljanje novotarija, a novotarije vode u zabludu»! (Ahmed, Ebu Davud, et-Tirmizijj i Ibnu Madžeh). Poslanik takođe kaže:»Ono što vam naredim toga se držite, a ono što vam zabranim, toga se klonite»! (Ibnu Madžeh). Poslanik kaže još i ovo:»Ostavio sam vam nešto, ako ga se budete držali nećete nikad zalutati. Allahov kitab i sunnet Njegova poslanika»! (el-Hakim).
  1.  Ne podizati glas iznad glasa Poslanika. Musliman poštuje i oponaša Poslanika u svakoj prilici. Ne forsira svoj govor ispred poslanikova govora, niti svoje djelo nad djelom Poslanika. Allah kaže:»O vjernici, ne dižite svoje glasove iznad glasa Poslanika i ne govorite s njim glasno kao što govorite jedni s drugima, da ne bi nesvjesno svoja djela poništili»! (el-Hudžurat, 2. ajet). Omer, r.a, je čuo dvojicu ljudi kako vrlo glasno razgovaraju u mesdžidu Poslanika, pa im je prišao i upitao:»Znate li vi gdje se nalazite»? «Odakle ste vas dvojica»? Oni odgovoriše:»Mi smo iz Taifa». Omer im tada ljutito odgovori:» Da ste iz Medine, pokazao bih ja vama»! (el-Bezar).
  1. Posjeta njegovome mesdžidu i gradu Medini. Muslim čezne da posjeti mjesta gdje je silazila objava, gdje se širio islam i kuda je hodao Poslanik, s.a.v.s. Teži posjetiti njegov kabur, nazvati mu selam i obaviti namaz u njegovom mesdžidu. O tome Poslanik kaže:»Teška putovanja zaslužuju samo tri mesdžida. El-mesdžidul haram, el-mesdžidul aksa i moj mesdžid». (Muttefekun alejhi).
  1. Poštivati njegovu časnu porodicu. Poštovati porodicu poslanika znači poštovanje prema samome Poslaniku. O tome Poslanik kaže:»O ljudi, ja sam samo čovjek i uskoro će mi doći poslanik Gospodara, kome ću se morati odazvati (znači smrt). Ja vam ostavljam dvije vrlo važne stvari: Allahovu knjigu, u kojoj je uputa i svijetlo, zato se čvrsto držite Allahove knjige. Ostavljam vam moju porodicu i Allahom vas zaklinjem za moju porodicu i Allahom vas zaklinjem za moju porodicu i Allahom vas zaklinjem za moju porodicu». (Muslim). Allah kaže:»Allah želi, o porodico Poslanika, od vas grijehe otkloniti i potpuno vas očistiti». (el-Ahzab, 33. ajet).
  1.  Pomaganje poslanika. Pomažući islam, slijedeći Poslanika u riječima i djelima, oživljavajući njegov sunnet i čuvajući ga, musliman pomaže Poslanika. Allah kaže:»Onima koji slijede Poslanika, vjerovjesnika, koji ne zna ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tewratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od loših odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli». (el-A'raf, 157. ajet).
  1. Voljeti njegove ashabe. Musliman voli i poštuje ashabe Poslanika, zbog iskušenja koja su preživjeli čuvajući ovaj din i zbog truda koji su uložili da bi ga prenijeli budućim generacijama širom zemaljske kugle. Njih je Allah pohvalio u Svojoj Knjizi:»Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni međusobno, vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su ima znaci, tragovi sedžde. Tako su opisani u Tewratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku». (el-Feth, 29. ajet). Zato musliman voli ashabe jer ga Poslanik postiče na ljubav prema njima i sustezanje od njihova uznemiravanja i vrijeđanja. Poslanik kaže:» Allahom vas zaklinjem za moje ashabe, Allahom vas zaklinjem za moje ashabe. Nemojte ih napadati poslije mene. Ko ih bude volio, voljeće ih kao i ja, ko ih bude uznemiravao, taj uznemirava mene, a ko uznemirava mene, taj uznemirava Allaha, a ko uznemirava Allaha, nek svaki momenat očekuje da ga Allah uzme»! (et-Tirmizijj). Znak ljubavi i poštovanja prema ashabima je kad se god spomene ime nekog od ashaba je da kaže «radijallahu anhu ili anha»! Musliman se ne smije upuštati u rasprave oko razilaženja i neslaganja koja su se desila u njihovo vrijeme. Ne smije donositi sudove o njima, niti tolerisati njihovo vrijeđanje. Dužan ih je spominjati na najljepši način, po najljepšim svojstvima i za njih učiti dove, jer Allah kaže:»A oni koji su došli iza njih govore:»Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dopusti da u našim srcima bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv». (el-Hašr, 10. ajet).
  1.  Izučavanje njegovog životopisa. Musliman je dužan izučavati život Poslanika, s.a.v.s, njegovu borbu za uzdizanje dini islama i njegovo širenje na Zemlji, zatim njegova iskušenja na tom putu, njegove žrtve koje je podnio za din i za Ummet, sve dok nije upotpunio propise dini islama. Sve to obavezuje muslimana da slijedi taj pravac i način življenja.
  1.  Preciznost u prenošenju njegovih hadisa. Musliman je vrlo oprezan kad je u pitanju prenošenje Poslanikovih riječi. Ne prenosi i ne govori ni jedan od njegovih hadisa sve dok nije potpuno siguran u njihovu ispravnost, vjerodostojnost i autentičnost. Ako se pak radi o slabom ili sumnjivom hadisu, to će istaći, kako ljudi nebi otišli u zabludu, pogriješili ili nekome nanijeli nepravdu. O tome Poslanik kaže:»Ko bude prenosio neki hadis, a zna da je lažan, taj je sam lažov»! (Muslim). Ko bude precizan u prenošenju i citiranju hadisa, taj je zaslužio Poslanikovu dovu u kojoj kaže:»Neka Allah obraduje čovjeka koji čuje hadis pa ga vjerodostojno prenese»! (Ibnu Madžeh). Ovo su neki od adaba prema Poslaniku, s.a.v.s. Onaj ko ih bude čuvao kod sebe ima pravo očekivati da bude u društvu poslanika u džennetu.
  1. Spominjati ga u dovi. Poslanik o tome kaže:»Kada čujete mue'zina ponavljajte ono što govori, a zatim donesite na mene salavat, jer ko na mene donese salavat, Allah će na njega donijeti deset. Zatim molite za mene Allahovu milost, jer u džennetu ima stepen koji pripada posebnom Allahovom robu i ja se nadam da to budem ja. Zato ko za mene moli milost, postići će moj šefa'at». (Muslim, Ebu Dawud, et-Tirmizijj i en-Nesai). Takođe je rekao:»Ko kaže kad sasluša ezan:»Allahume rabbe hazihid-da'vetit-tammeh, ves-salatil kaimeh, ati Muhammedenil vesilete vel fadilete veb'athu mekamen mahmudenil-lezi veadteh, inneke la tukhliful mi'ad» – dozvoljen mu je moj šefa'at na sudnjem danu»! (el-Buhari, Ebu Davud i et-Tirmizijj).
  1. Želja za druženjem s Poslanikom u džennetu. Došao je neki čovjek Poslaniku i rekao:»Allahov poslaniče, volim te više od sebe samoga i  od svoga djeteta. Kad sam u kući ja te se sjetim i ne mogu izdržati, a da te ne vidim. Kad razmišljam o mojoj i tvojoj smrti, znam da ćeš ti u džennetu biti sa poslanicima, pa me strah da li ću te moći vidjeti tamo»?! Poslanik mu nije odgovorio, a dođe Džibril sa ajetom od Allaha:»Ko bude pokoran Allahu i Njegovu poslaniku, biće sa onima koje je Allah obasuo svojim blagodatima, od poslanika, iskrenih robova, šehida i čestitih ljudi, a divno li je to društvo»! (en-Nisa, 69. ajet). (et-Taberani).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*